Iako su žene danas obrazovanije i vidljivije u javnom životu nego ikad prije, politička moć i dalje je neravnomjerno raspodijeljena. U Europskoj uniji žene čine oko trećine zastupnika u parlamentima, ali na lokalnoj razini i dalje su znatno rjeđe na čelnim pozicijama – svega oko 15 do 18 posto gradonačelnika i načelnika su žene. Hrvatska pritom slijedi sličan obrazac: nakon lokalnih izbora 2025. žene čine oko 14 posto čelnika lokalne i regionalne samouprave, a među 428 općina načelnicu ima njih 60, dakle tek svaka sedma.
Međunarodni dan žena, koji ove godine obilježavamo 115. put, već više od jednog stoljeća podsjeća na borbu za političku, ekonomsku i društvenu ravnopravnost, ali i na činjenicu da ta borba još uvijek nije završena. Iako su posljednja desetljeća donijela pomake u obrazovanju, zapošljavanju i sudjelovanju žena u javnom životu, žene su u mnogim područjima, osobito u sferama odlučivanja, i dalje nedovoljno zastupljene. Europski institut za ravnopravnost spolova (EIGE) u Indeksu ravnopravnosti spolova za 2025. godinu bilježi da je Europska unija dosegla 63,4 boda od mogućih 100, što pokazuje da je, unatoč određenom napretku posljednjih godina, Europa još uvijek daleko od potpune rodne ravnopravnosti. Najveće razlike i dalje su vidljive upravo u području političke moći i utjecaja. U aktualnom sazivu Hrvatskog sabora žene čine oko 32 posto zastupnika, što je usporedivo s prosjekom Europske unije od oko 33 posto. Međutim, razlike su još vidljivije na izvršnim pozicijama: žene u Hrvatskoj čine oko 16 posto ministara u Vladi, dok u Europskoj uniji u prosjeku čine približno trećinu članova vlada. Njihov udio u upravama najvećih kotirajućih kompanija u Hrvatskoj iznosi oko 27 posto, što je i dalje manje od europskog prosjeka od oko 35,8 posto.
S druge strane, u obrazovanju i znanosti bilježe se znatno veći pomaci. Prema podacima Državnog zavoda za statistiku iz publikacije „Žene i muškarci u Hrvatskoj 2025.“, žene danas čine većinu među osobama s visokim obrazovanjem, a u područjima poput školstva, zdravstva i socijalne skrbi njihov udio među diplomiranima doseže oko 78 posto. U STEM područjima je situacija nešto drugačija i žene čine oko 39 posto diplomiranih. Međutim, kada je riječ o najvišim razinama odlučivanja neravnoteža je i dalje izrazita. Istraživanje Europske komisije She Figures pokazuje da su žene znatno slabije zastupljene na vodećim pozicijama u znanstvenim institucijama. Zanimljivo je pak da je Hrvatska ostvarila značajan napredak u području istraživanja i razvoja te se po ukupnim rezultatima nalazi na drugom mjestu u Europskoj uniji s indeksom rodne ravnopravnosti od 79,6 bodova (od mogućih 100). Hrvatska je među vodećim državama EU po broju samozaposlenih žena, po napretku žena u karijeri zauzima treće mjesto, po sudjelovanju u istraživanjima četvrto, a po zastupljenosti u svim istraživačkim sektorima peto mjesto. Po broju znanstvenih publikacija čije su autorice žene Hrvatska je na prvom mjestu u Europskoj uniji, ali je istodobno tek na 26. mjestu po zastupljenosti žena na pozicijama donošenja odluka.
Razlike između žena i muškaraca ostaju vidljive i u visini primanja. Kako pokazuju podaci EIGE-a, žene u Europskoj uniji u prosjeku zarađuju oko 77 posto godišnje zarade muškaraca, dok u Hrvatskoj zarađuju oko 84 posto njihovih prihoda, ali istodobno preuzimaju i najveći dio neplaćenog rada u kućanstvu i skrbi za djecu i obitelj, što sociolozi često nazivaju „drugom smjenom“. Takva raspodjela odgovornosti, navodi se u dokumentu, obično ima dugoročne posljedice na profesionalne karijere žena, sporije napredovanje i niže prihode tijekom života, zbog čega se pitanje ravnopravnosti spolova sve češće promatra i kao pitanje javnih politika i ekonomskog razvoja.
Promjene se posljednjih godina mogu pratiti i na lokalnoj političkoj razini. Nakon izbora 2021. Hrvatska je imala 41 načelnicu, dok su izbori 2025. donijeli značajan pomak – ukupno je izabrano 60 načelnica, čak 19 više nego u prethodnom mandatu. U drugom krugu izbora birači su odlučivali u 62 općine, a u njih 42 izabrani su novi načelnici. Među njima je bilo 17 žena, od kojih je 14 prvi put preuzelo vođenje općine. U Općini Vrsar Tina Slamar postala je prva žena načelnica u povijesti te općine, dok je u Općini Petrovsko Valentina Presečki pobijedila dotadašnjeg načelnika s razlikom od samo jednog glasa. Iako je riječ o porastu od gotovo 50 posto, žene i dalje vode tek svaku sedmu hrvatsku općinu.
Iz toga je vidljivo kako se politički prostor za žene na lokalnoj razini postupno širi, ali put do ravnopravnije zastupljenosti još je dug. Brojke pokazuju da su žene u obrazovanju i znanosti već ostvarile značajne uspjehe, dok je napredak u području političke moći i donošenja odluka znatno sporiji. Upravo zato iskustva žena koje danas vode hrvatske općine imaju posebnu vrijednost. Njihov politički put, izazovi s kojima se susreću i projekti koje pokreću jasno pokazuju kako se lokalna politika mijenja. U nastavku donosimo razmišljanja nekoliko hrvatskih načelnica o zastupljenosti, ravnopravnosti, važnim projektima, stilu upravljanja i izazovima s kojima se susreću u vođenju svojih općina.
Sanja Kočet, načelnica Općine Donja Voća: Loše uređeno pitanje majčinstva jedna je od konkretnih prepreka za ulazak većeg broja žena u politiku
U Donjoj Voći izvršni dio odgovornosti za rad općine u potpunosti nose žene. Načelnica Sanja Kočet navodi kako su u Jedinstvenom upravnom odjelu zaposlene tri službenice, uz nju kao načelnicu, dok u Općinskom vijeću djeluju tri vijećnice i šest vijećnika. To, kaže, pokazuje da u predstavničkom tijelu još uvijek postoji prostor za veću zastupljenost žena. Među najvažnijim projektima u njezinu mandatu izdvaja se izgradnja prvog dječjeg vrtića na području Donje Voće, čije je otvaranje planirano na jesen 2026. godine.
„Vrtić predstavlja povijesni iskorak za našu zajednicu i izravno utječe na kvalitetu života mladih obitelji, a posebno žena i majki, jer im omogućuje lakše usklađivanje obiteljskih i poslovnih obveza te veću sigurnost pri zapošljavanju i profesionalnom razvoju“, ističe načelnica.
Govoreći o političkom iskustvu, osvrnula se i na stereotipe koji su ponekad prisutni u javnom prostoru.
„Smatram da se profesionalnošću, znanjem i konkretnim rezultatima predrasude mogu nadvladati. Fokus mi je uvijek bio na radu i razvoju općine“, kaže te pojašnjava što smatra dodatnim otežavajućim faktorima u pristupanju većeg broja žena poslu kojim se i sama bavi:
„Osim i dalje prisutnih stereotipa o politici kao ‘muškom’ prostoru, smatram da je jedna od konkretnih prepreka nedovoljno jasno i pravedno uređeno pitanje majčinstva u izvršnim funkcijama. U malim općinama, gdje načelnica nema službenog zamjenika, odlazak na porodiljni dopust otvara ozbiljno pitanje kontinuiteta upravljanja. Sustav trenutačno ne nudi dovoljno precizno i funkcionalno rješenje za takve situacije. Ne radi se o tome da je majčinstvo prepreka – naprotiv, ono ne smije biti razlog zbog kojeg bi žena oklijevala kandidirati se. Međutim, država bi trebala jasnije zakonski urediti model privremenog preuzimanja ovlasti ili osigurati obvezan institut zamjenika kako bi se ženama omogućilo da bez straha od institucionalnih praznina preuzmu odgovorne dužnosti. Ako želimo stvarnu ravnopravnost, sustav mora biti prilagođen životnim okolnostima, a ne obrnuto“, ističe Kočet.
Kad je riječ o očekivanjima koja se često postavljaju pred žene na vodećim pozicijama, kaže kako se nerijetko očekuje drugačiji stil upravljanja nego od muškaraca. To uglavnom podrazumijeva veću razinu empatije, komunikativnosti, a istovremeno i odlučnosti i „mekoće“, uz čvrsto vodstvo, ali i dodatnu dostupnost. Navela je i dvostruki standard što znači da žene nerijetko moraju više dokazivati svoju kompetentnost dok im se istodobno uloga majčinstva promatra kao potencijalna prepreka, a ne dio životne realnosti.
„Iako takva očekivanja mogu biti dodatni teret, vjerujem da raznolikost stilova upravljanja predstavlja prednost te je važno da se žene ne procjenjuju kroz stereotipe već kroz rezultate rada“, kaže.
Na pitanje gdje vidi najveći jaz između formalne ravnopravnosti i stvarne raspodjele moći u Hrvatskoj odgovara kako zakonski okvir osigurava ravnopravnost, ali da je u praksi i dalje vidljiv manji udio žena na najvišim razinama političkog i gospodarskog odlučivanja te da upravo tu postoji najveći prostor za napredak. Kada govori o promjenama koje bi željela vidjeti do sljedećeg Dana žena, ističe važnost ekonomskog osnaživanja.
„Voljela bih vidjeti snažnije mjere koje potiču ekonomsku neovisnost žena te ravnomjerniju raspodjelu obiteljskih obveza, jer bez ekonomske sigurnosti nema ni pune ravnopravnosti“ – zaključila je načelnica Donje Voće.
Brankica Benc, načelnica Općine Rakovec: Drugačiji stil upravljanja u odnosu na muškarce može biti samo prednost
I u Općini Rakovec žene zauzimaju niz ključnih mjesta u javnom i društvenom životu. Pored načelnice Brankice Benc, žena je i direktorica općinskog komunalnog poduzeća, dok su u općinskoj upravi također zaposlene pročelnica i referentica. U svakodnevnom životu zajednice žene imaju važnu ulogu i u drugim profesijama i djelatnostima.
„Voditeljica područne škole je žena, stomatologinja je žena, poštarica je žena. U Rakovcu uspješno žene vode dvije trgovine. Ugostiteljski objekt također vode žene“, nabraja Benc.
Izgradnja novog dječjeg vrtića i u slučaju Općine Rakovec istaknuta je kao jedan od najvažnijih projekata po pitanju utjecanja na svakodnevnu dinamiku lokalnog stanovništva, a naročito žena:
„Dječji vrtić uskoro će biti otvoren, a to je i najvažniji projekt za budućnost Općine. Utjecat će na položaj žena, stvarajući nove mogućnosti organizacije života i zapošljavanja. Moja je politika i poticanje sudjelovanja žena u različitim društvenim, humanitarnim i kulturnim aktivnostima u svim općinskim selima.“
Načelnica Benc danas je u četvrtom uzastopnom mandatu i dok u prva tri izborna ciklusa nije imala konkurenciju, lani je pobijedila u izravnom nadmetanju. „Za prošlogodišnjih izbora imala sam muškog protukandidata i mještani su mi ponovo dali povjerenje za vođenje općine u najvećem postotku glasova u Republici Hrvatskoj. Što se tiče medijskog pristupa imam samo najbolja iskustva“ – kazala je Benc odgovarajući na pitanje je li tijekom kandidature ili mandata doživjela situacije koje bi ocijenila rodno uvjetovanima, primjerice drugačiji medijski tretman ili podcjenjivanje.
Kao jednu od prepreka većem broju žena na čelnim pozicijama u lokalnoj politici vidi društvene obrasce koji ih često obeshrabruju da se aktivnije uključe. Društveni model smatra jednim od „krivaca“ koji mnoge sposobne žene demotivira već u samom startu. Govoreći o načinu upravljanja, smatra da žene donose određene kvalitete koje mogu biti prednost u vođenju zajednice. „Žene su sposobne, obrazovane, odgovorne i s vrlo izraženim organizacijskim sposobnostima, a stil upravljanja po mom se mišljenju malo razlikuje od stila muških kolega i može biti samo prednost.“
Na pitanje o razlici između formalne ravnopravnosti i stvarne raspodjele moći u društvu naglašava važnost stručnosti i povjerenja birača.
„Moj stav je da bi uvijek trebala prevladati kompetentnost. Mi u Hrvatskoj imali smo i predsjednicu vlade i predsjednicu države, tako da su to bile osobe koje su dobile povjerenje, a nisu bile muškarci.“ Za kraj ističe kako bi društvo trebalo snažnije prepoznati doprinos žena u različitim područjima života.
Lea Vidić, načelnica Općine Lovas: Ako želimo dugoročne promjene, moramo ih graditi već u učionicama
Iako je riječ o najmanjoj općini u Vukovarsko-srijemskoj županiji, po pitanju zastupljenosti žena Lovas može poslužiti kao primjer dobre prakse, ističe načelnica Lea Vidić. U Jedinstvenom upravnom odjelu zaposleno je više žena nego muškaraca, a žene su prisutne i na ključnim rukovodećim mjestima – uz načelnicu, i pročelnica odjela je žena.
„U našoj općini ravnopravnost nije deklarativna vrijednost, već svakodnevna praksa. Potičemo profesionalni razvoj žena, njihovo sudjelovanje u donošenju odluka te stvaranje radnog okruženja u kojem su stručnost, predanost i odgovornost jedini kriteriji napredovanja.“
Govoreći o odlukama koje su u njezinu mandatu utjecale na kvalitetu života žena, naglašava kako u Lovasu nije bilo projekata usmjerenih isključivo ženama, ali je niz mjera imao konkretne učinke. I načelnica Vidić posebno izdvaja ulaganja u predškolski odgoj i dostupnost vrtićkih programa, što je ženama, osobito majkama, olakšalo usklađivanje obiteljskih i poslovnih obveza te omogućilo lakše zapošljavanje i veću ekonomsku sigurnost. Kroz općinske programe zapošljavanja, javne radove i projekte financirane iz EU fondova mnoge su žene dobile priliku za rad i dodatne edukacije.
„Istaknula bih provedbu projekta ‘Zaželi – faza IV’, kroz koji trenutno zapošljavamo 21 ženu i jednog muškarca na radnim mjestima gerontodomaćica. Ovaj projekt ženama omogućuje zapošljavanje i radno iskustvo, a istovremeno pruža prijeko potrebnu pomoć starijim i nemoćnim osobama u našoj zajednici.“
Dodaje kako su i voditeljica te asistentica projekta žene, što dodatno potvrđuje povjerenje u žensko vodstvo u provedbi socijalnih programa. Prema njezinim riječima, u maloj općini svaka zaposlena žena znači stabilniju obitelj i snažniju zajednicu. Na pitanje o rodno uvjetovanim iskustvima u politici kaže kako je tijekom kandidature i dijela mandata ponekad osjećala da se njezin rad promatra kroz prizmu spola. „U političkom prostoru, osobito u manjim sredinama, žene se još uvijek češće procjenjuje po stilu komunikacije, tonu ili osobnosti, dok se muškarce primarno procjenjuje prema rezultatima.“ Bilo je i podcjenjivačkih komentara, ali takve situacije, kaže, nije doživjela kao prepreku nego kao motivaciju da rezultatima pokaže kako su znanje, odgovornost i odlučnost univerzalne vrijednosti.
Prema njezinu iskustvu, najveće prepreke većem broju žena na čelu općina nisu formalne nego proizlaze iz društvenih očekivanja i tradicionalnih uloga. Dodatni problem vidi i u nedostatku ohrabrenja. „Muškarci se češće potiču na kandidaturu, dok žene često čekaju da budu ‘potpuno spremne’, iako su već jednako – ili više – kompetentne.“ Smatra da žene u politici često donose uključiviji i dugoročnije usmjeren stil vođenja, zbog čega je ključno stvarati okruženje u kojem će imati podršku i vidljivost.
„Od žena se češće očekuje veća smirenost, dostupnost, empatija i spremnost na kompromis, dok se od muškaraca podrazumijeva odlučnost i autoritet.“ Takva očekivanja mogu biti pritisak, ali i prednost, jer žene često imaju razvijenu komunikacijsku osjetljivost, organizacijsku disciplinu i sposobnost sagledavanja više aspekata problema. Kako ističe, kvaliteta upravljanja ne ovisi o spolu nego o karakteru, znanju i odgovornosti.
Na pitanje koju bi konkretnu promjenu Hrvatska trebala ostvariti do sljedećeg Dana žena, ističe potrebu za sustavnim paketom mjera koje bi potaknule stvarnu ekonomsku i društvenu ravnopravnost. „Prvo, snažniji porezni i financijski poticaji za poduzetnice, osobito u ruralnim sredinama. Žensko poduzetništvo često se razvija u manjim, manje kapitalno intenzivnim djelatnostima, ali ima ogroman potencijal za stabilnost obitelji i razvoj lokalne zajednice.“
Uz to, važnom smatra sustavnu edukaciju protiv stereotipa od najranije dobi. „Ako želimo dugoročne promjene, moramo ih graditi u učionicama. Programi koji promiču ravnopravnost, potiču samopouzdanje djevojčica i osvještavaju rodne stereotipe ključni su za stvaranje generacija koje neće ograničavati vlastite ambicije unaprijed zadanim društvenim očekivanjima.“
Treći korak vidi u transparentnom i obveznom praćenju razlika u plaćama između žena i muškaraca u javnom i privatnom sektoru. „Ono što mjerimo – to možemo i mijenjati. Jasni podaci stvaraju odgovornost i potiču poslodavce na pravednije politike.“ Kako zaključuje, kombinacija ekonomskog osnaživanja, obrazovanja i transparentnosti bila bi stvarni pomak s formalne na stvarnu ravnopravnost i donijela bi mjerljiv i dugoročan učinak na položaj žena u Hrvatskoj. (V.H.)
